- dúvati
- dúvati nesvrš. 〈prez. dȗvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(∅) srp., {{c=1}}v. {{ref}}puhati{{/ref}} {{/c}}[»Otkuda duva? Sa gora il s mora?« D. Cesarić] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}{{c=1}}v. {{ref}}dunuti (2){{/ref}} {{/c}}{{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}žarg. {{c=0}}pušiti jednu od droga{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.