dôći

dôći (do koga ili čega, komu, na što) svrš. 〈prez. dôđēm, imp. dóđi, prid. rad. dȍšao〉 {{c=0}}kretanjem i mijenjanjem mjesta naći se na novom mjestu, bližem onome tko govori; stići, prispjeti

⃞ {{001f}}{{/c}}dobro ∼ {{c=0}}poslužiti, pokazati se koristan; {{/c}}∼ će mu glave {{c=0}}vrlo je neoprezan, to će skupo platiti; {{/c}}∼ će (došao je) vrag po svoje {{c=0}}doći će (došlo je) do kazne prema zasluzi, do posljedica čega lošega; {{/c}}∼ do riječi {{c=0}}uspjeti početi govoriti, nešto reći (kad svi žele govoriti); {{/c}}∼ na glas {{c=0}}pročuti se; {{/c}}∼ (pasti) na prosjački štap {{c=0}}potpuno osiromašiti; {{/c}}∼ na vidjelo {{c=0}}pokazati se, saznati se; {{/c}}∼ na zelenu granu {{c=0}}srediti svoju situaciju, oporaviti se; {{/c}}∼ pred noge (na noge) {{c=0}}kome ponizno moliti ono što nije bilo vidljivo; {{/c}}∼ (k) sebi {{c=0}}opametiti se, osvijestiti (se); {{/c}}dođe i prođe {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji ili u vlastitom izlaganju nakon što se zna o čemu se govori) {{/c}}[A: Prehladio sam se. B: Dobro, ali to dođe i prođe. prolazno je; nema trajnih posljedica; naiđe pa nestane]{{c=0}}; {{/c}}dođe mi da... {{c=0}}(za opis radnje koja se neodoljivo nameće, kojoj se nije moguće oduprijeti {{/c}}[kad vidim kako zlobnici pate dođe mi da poludim od sreće)]{{c=0}}; {{/c}}došlo mu do ušiju {{c=0}}saznao je što se priča; {{/c}}idi mi-dođi mi {{c=0}}površno, kojekako, kako nije dobro; {{/c}}to dođe {{c=0}}1. {{001f}}to stoji, to košta {{/c}}[(to dođe deset hrvatskih kuna)] {{c=0}}2. {{001f}}= to (mu) dođe; {{/c}}to (mu) dođe (kao) {{c=0}}to je otprilike, to izlazi otprilike {{/c}}[on je taj posao počeo shvaćati – to mu dođe kao neki stručnjak za to]{{c=0}}; {{/c}}to dolazi/dođe na isto {{c=0}}to će dati isti rezultat, to će se pokazati ili se pokazalo kao svejedno, nema ili neće biti razlike, to izlazi na isto{{/c}}