dóstōjan

dóstōjan
dóstōjan prid. odr. -jnī〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}koji je prikladan po dostojanstvu, koji ima dostojanstva {{/c}}[∼ predstavnik]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}ugledan, častan 2. {{001f}}{{/c}}(čega) {{c=0}}koji je vrijedan čega, koji zaslužuje što {{/c}}[∼ poštovanja; ∼ povjerenja; ∼ sažaljenja]

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • dostojan — dóstōjan prid. <odr. jnī> DEFINICIJA 1. (Ø) koji je prikladan po dostojanstvu, koji ima dostojanstva [dostojan predstavnik]; častan, ugledan 2. (čega) koji je vrijedan čega, koji zaslužuje što [dostojan poštovanja; dostojan povjerenja;… …   Hrvatski jezični portal

  • nedostojan — nedóstōjan (čega, Ø) prid. <odr. jnī> DEFINICIJA 1. koji nije dostojan čega [nedostojan počasti]; kompromitiran, nečastan 2. koji nema dostojanstva, koji je bez ugleda ETIMOLOGIJA ne + v. dostojan …   Hrvatski jezični portal

  • vjerodostojan — vjerodóstōjan prid. <odr. jnī> DEFINICIJA 1. koji je dostojan povjerenja, koji ne izaziva sumnju 2. term. koji je izvoran, koji potječe zaista od onoga kome se pripisuje; autentičan (o povijesnom dokumentu) ETIMOLOGIJA v. vjera + v.… …   Hrvatski jezični portal

  • dostojno — dóstōjno pril. DEFINICIJA na dostojan način ETIMOLOGIJA vidi dostojan …   Hrvatski jezični portal

  • dostojnost — dóstōjnōst (dostójnōst) ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je dostojan ETIMOLOGIJA vidi dostojan …   Hrvatski jezični portal

  • bijêdnīk — m 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}onaj koji živi u bijedi 2. {{001f}}nesretnik dostojan sažaljenja; jadnik 3. {{001f}}onaj koji je mizerna karaktera, moralno nizak, nečastan; nitkov [Vi ste pravi ∼!] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bábović — m reg. onaj koji je isti otac, nalik ocu, dostojan oca po dobrim osobinama …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dóstōjno — pril. na dostojan način …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dóstōjnōst — (dostójnōst) ž osobina onoga koji je dostojan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kı̏čica — kı̏čic|a1 ž slikarski kist ⃞ {{001f}}dostojan ∼e lijep i privlačan da zavređuje pažnju slikara (motiv, krajolik, prizor) kı̏čica2 ž bot. ljekovita zelen (Centaurium erythraea) iz porodice Gentianaceae, ružičastih cvjetova i vrlo gorka okusa …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”