Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
doreći — dòreći (što) svrš. <prez. dorèčēm/ eknēm, pril. pr. ekāvši, prid. trp. dorèčen> DEFINICIJA usp. reći 1. izreći do kraja 2. formulirati, oblikovati u potpunosti neku ideju ETIMOLOGIJA do 1 + v. reći … Hrvatski jezični portal
dorêči — rêčem dov., dorêci dorecíte; dorékel dorêkla (é) izreči, povedati do konca: ni dorekel besede; njegovo misel so dorekli drugi dorečèn êna o: izjava ni bila dorečena … Slovar slovenskega knjižnega jezika
doricati — dorícati (što) nesvrš. <prez. dòrīčēm, pril. sad. íčūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. doreći ETIMOLOGIJA vidi doreći … Hrvatski jezični portal
dorícati — (što) nesvrš. 〈prez. dòrīčēm, pril. sad. íčūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}doreći{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nedorečen — nedorèčen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji nije dorečen, koji nije izrečen do kraja 2. koji nije do kraja izražen, čiji izraz nije do kraja oblikovan, koji nije završen u izrazu (ideja, zamisao, prijedlog, djelo itd.) ETIMOLOGIJA ne + v.… … Hrvatski jezični portal
dorečen — dorèčen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je izrečen do kraja; domišljen ETIMOLOGIJA vidi doreći … Hrvatski jezični portal
dorečeno — dorečèno pril. DEFINICIJA na dorečen način ETIMOLOGIJA vidi doreći … Hrvatski jezični portal
dorečenost — dorèčenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je dorečeno ETIMOLOGIJA vidi doreći … Hrvatski jezični portal
