- dòkvačiti
- dòkvačiti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. dòkvačen〉 {{c=0}}1. {{001f}}zadjeti kukom iz daljega 2. {{001f}}{{/c}}{{c=1}}v. {{ref}}dokučiti (1){{/ref}} {{/c}}{{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(se) razg. {{c=0}}posvađati se s kime, porječkati, sukobiti se{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.