- dìvljī
- dìvlj|ī prid. 〈neodr. dìvalj rij. zast. neob.〉, opr. pitom {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}zool. {{c=0}}koji nije pripitomljen {{/c}}[∼i magarac; ∼i konj] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}bot. agr. {{c=0}}(biljka) koja nije cijepljena {{/c}}[∼a kruška] {{c=0}}3. {{001f}}koji je pust {{/c}}[∼i kraj]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}nenaseljen 4. {{001f}}a. {{001f}}koji nije civiliziran {{/c}}[∼e ponašanje]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}neodgojen b. {{001f}}koji je izvan pravila {{/c}}[novinari i filologizirajući literati razvili su nažalost neku ∼u filologiju]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}neprilagođen, {{/c}}opr. zakonit, znanstven, određen pravilima struke, odgovoran, prihvaćen dobrim običajima{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼a gradnja {{c=0}}ono što se gradi bez dozvole i mimo uobičajenih propisa; {{/c}}∼a riba, {{c=1}}v. {{ref}}landovina{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}∼a svinja zool. {{c=0}}(Sus scrofa); {{/c}}∼i brak razg. pejor. {{c=0}}zajednica dvoje ljudi koji žive kao supružnici neformalizirano; {{/c}}Divlji zapad {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}pov. {{c=0}}u doba kolonizacije SAD-a naziv za područje Z od Stjenovitih planina gdje je u nedostatku čvrste državne vlasti pravda dijeljena oružjem 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}mjesto, područje na kojem ne vrijede zakoni, gdje se ne poštuje uljuđeno ponašanje{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.