opunomòćiti

opunomòćiti
opunomòćiti (koga, što) svrš. prez. opunòmoćīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. opunòmoćen〉 {{c=0}}dati komu punomoć da djeluje u nečije ime, ovlastiti koga da što radi ili da čime raspolaže{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • opunomoćiti — opunomòćiti (koga, što) svrš. <prez. opunòmoćīm, pril. pr. īvši, prid. trp. opunòmoćen> DEFINICIJA dati komu punomoć da djeluje u nečije ime, ovlastiti koga da što radi ili da čime raspolaže ETIMOLOGIJA o (b) + v. punomoć …   Hrvatski jezični portal

  • opunomoćivati — opunomoćívati (koga, što) nesvrš. <prez. opunomòćujēm, pril. sad. opunomòćujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. opunomoćiti ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti …   Hrvatski jezični portal

  • opunomoćívati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. opunomòćujēm, pril. sad. opunomòćujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}opunomoćiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ovlástiti — (koga, što) svrš. 〈prez. òvlāstīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òvlāšten/òvlāšćen〉 dati kome punomoć, dati kome mogućnost zastupanja u čije ime; opunomoćiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ovlastiti — ovlástiti (koga, što) svrš. <prez. òvlāstīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òvlāšten/òvlāšćen> DEFINICIJA dati kome punomoć, dati kome mogućnost zastupanja u čije ime; opunomoćiti ETIMOLOGIJA o (b) + v. vlast …   Hrvatski jezični portal

  • opunomoćiteljica — opunomoćitèljica ž DEFINICIJA v. opunomoćitelj ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti …   Hrvatski jezični portal

  • opunomoćiteljičin — opunomoćitèljičin prid. DEFINICIJA koji pripada opunomoćiteljici ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti …   Hrvatski jezični portal

  • opunomoćenica — opunomoćènica ž DEFINICIJA v. opunomoćenik ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti …   Hrvatski jezični portal

  • opunomoćenik — opunomoćènīk m <G opunomoćeníka, V ȍpunomoćenīče, N mn opunomoćeníci> DEFINICIJA onaj koji je dobio punomoć, koji je opunomoćen ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti …   Hrvatski jezični portal

  • opunomoćeno — opunòmoćeno pril. DEFINICIJA na osnovi punomoći, ovlašteno, legalno ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”