- opunomòćitelj
- opunomòćitelj m {{c=0}}({{/c}}opunomoćitèljica ž{{c=0}}){{/c}} {{c=0}}onaj koji daje punomoć{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
opunomòćitelj
Look at other dictionaries:
opunomoćitelj — opunomòćitelj m DEFINICIJA onaj koji daje punomoć ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti … Hrvatski jezični portal
màndātor — (mandȃtor) m onaj koji je dao mandat; opunomoćitelj … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mandator — màndātor (mandȃtor) m DEFINICIJA onaj koji je dao mandat; opunomoćitelj ETIMOLOGIJA vidi mandat … Hrvatski jezični portal
ovlastitelj — ovlàstitelj m DEFINICIJA onaj koji ima određena prava na što, opunomoćitelj ETIMOLOGIJA vidi ovlastiti … Hrvatski jezični portal
opunomoćiteljica — opunomoćitèljica ž DEFINICIJA v. opunomoćitelj ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti … Hrvatski jezični portal
