dvojèzičnōst

dvojèzičnōst
dvojèzičnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 {{c=0}}1. {{001f}}osobina onoga koji je dvojezičan 2. {{001f}}znanje dvaju jezika ili istovremeno služenje dvama jezicima, od kojih je jedan obično materinski, a drugi izvanobiteljski, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}bilingvizam{{/ref}}{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • dvojezičnost — dvojèzičnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. osobina onoga koji je dvojezičan 2. sociol. znanje dvaju jezika ili istovremeno služenje dvama jezicima, od kojih je jedan obično materinski, a drugi izvanobiteljski ETIMOLOGIJA vidi… …   Hrvatski jezični portal

  • dvójezíčnost — i ž (ọ̑ ȋ) 1. znanje in redna raba dveh jezikov: dvojezičnost otrok v obmejnih krajih / dvojezičnost javnih napisov 2. zastar. dvoličnost: očita mu nepoštenost in dvojezičnost …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • bilingvìzam — m 〈G zma〉 lingv. redovno upotrebljavanje dvaju različitih jezika u govornoj praksi pojedinca ili zajednice; dvojezičnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • diglòsija — ž lingv. 1. {{001f}}dvojezičnost pri kojoj se u jednoj sredini upotrebljavaju dvije varijante istoga jezika (npr. u Grčkoj gdje se paralelno upotrebljavaju pučki govor, dimotiki i književni govor, katarevsa) 2. {{001f}}podijeljenost funkcija… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bilingvizam — bilingvìzam m <G zma> DEFINICIJA lingv. redovno upotrebljavanje dvaju različitih jezika u govornoj praksi pojedinca ili zajednice; dvojezičnost ETIMOLOGIJA vidi bilingvalan …   Hrvatski jezični portal

  • diglosija — diglòsija ž DEFINICIJA lingv. 1. dvojezičnost pri kojoj se u jednoj sredini upotrebljavaju dvije varijante istoga jezika (npr. u Grčkoj gdje se paralelno upotrebljavaju pučki govor, dimotiki i književni govor, katarevsa) 2. podijeljenost funkcija …   Hrvatski jezični portal

  • bílingvízem — zma m (ȋ ȋ) znanje in redna raba dveh jezikov; dvojezičnost: bilingvizem obmejnih prebivalcev …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • utrakvízem — zma m (ȋ) 1. zmerna smer husitstva, katere pripadniki zahtevajo obhajilo pod obema podobama: pripadnik utrakvizma 2. v stari Avstriji smer, ki zagovarja raznarodovalno dvojezičnost, zlasti v šolstvu: utrakvizem na Koroškem; zagovorniki in… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”