- dobròstiv
- dobròstiv prid. 〈odr. -ī〉 ekspr. {{c=0}}1. {{001f}}koji je dobar, blag, milostiv; dobrostivan 2. {{001f}}koji izražava dobrotu{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dobrostiv — dobròstiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. 1. dobar, blag, milostiv 2. koji izražava dobrotu; dobrostivan ETIMOLOGIJA v. dobar … Hrvatski jezični portal
dobrostivan — dȍbrostīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA v. dobrostiv (2) ETIMOLOGIJA vidi dobrostiv … Hrvatski jezični portal
dobrostivo — dobròstivo pril. DEFINICIJA na dobrostiv način; blago, milo ETIMOLOGIJA vidi dobrostiv … Hrvatski jezični portal
dobròstivo — pril. na dobrostiv način; milo, blago … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȍbrohotan — (dobròhotan) prid. 〈odr. tnī〉 koji čini ili želi činiti dobro; dobronamjeran, dobroćudan, dobrostiv, blagonaklon … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȍbrostīvan — prid. 〈odr. vnī〉, {{c=1}}v. {{ref}}dobrostiv (2){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dobrohotan — dȍbrohotan (dobròhotan) prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji čini ili želi činiti dobro; blagonaklon, dobroćudan, dobronamjeran, dobrostiv ETIMOLOGIJA v. dobar + v. htjeti … Hrvatski jezični portal