- dobrìčina
- dobrìčin|a m 〈N mn -e〉 {{c=0}}onaj koji je dobre i blage ćudi; dobričak, dobrijan {{/c}}[taj/ta ∼a; te/ti ∼e]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dobrìčina
Look at other dictionaries:
dobričina — dobrìčina m <N mn e> DEFINICIJA onaj koji je dobre i blage ćudi [taj/ta dobričina; te/ti dobričine]; dobričak ETIMOLOGIJA vidi dobar … Hrvatski jezični portal
dobríčina — e m (ȋ) ekspr. dobrodušen, dobrosrčen človek: stari dobričina se je temu zelo čudil; delal je vtis nekoliko zmedenega dobričine e ž (ȋ) ekspr. dobrodušen, dobrosrčen človek: naš učitelj je prava dobričina; poznam ga, stara dobričina je; odličen … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dobríčak — m 〈G čka, N mn čci, G dòbrīčākā〉 ob. iron. pejor., {{c=1}}v. {{ref}}dobričina{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bonom — bònom m DEFINICIJA žarg. dobar, duševan čovjek; poštenjačina, dobričina, bonomo ETIMOLOGIJA tal. ← fr. bonhomme … Hrvatski jezični portal
dobričak — dobríčak m <G čka, N mn čci, G dòbrīčākā> (ob. iron. pejor.) DEFINICIJA v. dobričina ETIMOLOGIJA vidi dobar … Hrvatski jezični portal
