- bùšljiv
- bùšljiv prid. 〈odr. -ī〉 rij. konstr. neob. {{c=0}}koji je pun buha{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
bušljiv — bùšljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA rij. konstr. neob. koji je pun buha ETIMOLOGIJA vidi buha … Hrvatski jezični portal
bušljivost — bùšljivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga koji je bušljiv ETIMOLOGIJA vidi buha … Hrvatski jezični portal