ı̏stina

ı̏stin|a¹ ž {{c=0}}1. {{001f}}ono što odgovara stvarnosti, što je s njom u skladu, ono što prikazuje neki događaj i sl. onako kako odgovara činjenicama ili iskustvu {{/c}}[čista ∼a; gola ∼a; žalosna ∼a; živa ∼a; ∼e radi; doznati ∼u; govoriti ∼u] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}fil. {{c=0}}slaganje mišljenja i predodžbe sa svojim predmetom {{/c}}[teorija ∼e]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼i za volju (za volju ∼e) {{c=0}}formula za naglašavanje ili uvođenje podatka koji ide u prilog istini; {{/c}}otići bogu na ∼u jez. knjiž. {{c=0}}umrijeti; {{/c}}pogledati ∼i u oči {{c=0}}hrabro se suočiti s činjenicama; {{/c}}što je ∼a, ∼a (je) {{c=0}}tako je, zaista je tako (odnosi se na ono što je rekao predgovornik ili onaj koji govori); {{/c}}zaobilaziti ∼u eufem. {{c=0}}lagati{{/c}}

————————

ı̏stina² čest. {{c=0}}(riječ koja dopušta značenje cijele rečenice ili teksta u kojem se nalazi) {{/c}}[to je, ∼, jedan od najboljih slikara; ∼, to je jedan od najboljih slikara]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼ (je) {{c=0}}riječ koja povezuje prethodno rečeno s onim što slijedi i što donekle nije u punom skladu po sadržaju, ali se dopušta ili služi kao opravdanje {{/c}}[Kad se osvrnemo na njegovo djelo, reći ćemo da je mogao dati više. ∼, i prilike su bile teške]