- ćùdljiv
- ćùdljiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji je promjenljive ćudi; hirovit{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ćudljiv — ćùdljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je promjenljive ćudi; hirovit ETIMOLOGIJA vidi ćud … Hrvatski jezični portal
ekscèntričan — prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji nema zajedničkog centra, koji se udaljuje od centra, opr. koncentričan 2. {{001f}}pren. koji znatno i nepoželjno odstupa od norme; ćudljiv, čudan (o osobi), neuravnotežen ∆ {{001f}}∼ krug mat. onaj koji nema isto… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hiròvit — prid. 〈odr. ī〉 koji je sklon hirovima, koji je sklon nepredvidljivim prohtjevima, koji je sklon nenadanim promjenama; ćudljiv, kapriciozan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȁpriciōzan — prid. 〈odr. znī〉 koji je ćudljiv; jogunast, tvrdoglav, svojeglav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kàpric — (kaprı̏c) m 〈G mn kȁprīcā〉 postupanje po ćudi, ćudljiv postupak [imati ∼e]; tvrdoglavljenje, inaćenje ✧ {{001f}}austr., njem. ← fr. ← tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lunàtik — m 〈V iče, N mn ici〉 1. {{001f}}pat. onaj koji pati od mjesečarstva, somnambulizma, osoba koja u snu ustaje i hoda; mjesečar 2. {{001f}}iron. a. {{001f}}onaj čije su ideje izvan realnosti, koji se zanosi velikim nemogućim vizijama; zanesenjak,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ćùdljivac — m (ćùdljīvica ž) 〈G īvca, V īvče, N mn īvci〉 onaj koji je ćudljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ćùdljivo — pril. na ćudljiv način; kapriciozno, hirovito, nedosljedno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ćùdljivōst — ž osobina onoga koji je ćudljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tabijatli — tabijàtli prid. <indekl.> DEFINICIJA reg. 1. koji ima nepredvidljive i čudne postupke; mušičav, ćudljiv 2. koji se ističe točnošću, brižljivošću, koji se obazire na detalje; pedantan, uredan ETIMOLOGIJA vidi tabijat … Hrvatski jezični portal