Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
uporište — ùporīšte sr DEFINICIJA 1. oslonac, ono na što se tko ili što oslanja 2. moralni oslonac, izvor snage, pomoći, podrške; potpora, pomoć 3. vojn. utvrđena točka, baza, selo ili manje mjesto prilagođeno za boravak vojske i poduzimanje napada… … Hrvatski jezični portal
citadèla — ž 〈G mn citadélā〉 1. {{001f}}pov. obrambena utvrda koja dominira gradom, ob. služi kao posljednje uporište u vrijeme opsada; tvrđava 2. {{001f}}uporište čvrsto opasano bedemima 3. {{001f}}pom. sustav oklopne zaštite vitalnih brodskih dijelova ✧… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùporīšnī — prid. koji pripada uporištu, koji čini uporište, koji se odnosi na uporište … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uporišni — ùporīšnī prid. DEFINICIJA koji pripada uporištu, koji čini uporište, koji se odnosi na uporište ETIMOLOGIJA vidi upor … Hrvatski jezični portal
citadela — citadèla ž <G mn citadélā> DEFINICIJA 1. pov. obrambena utvrda koja dominira gradom, ob. služi kao posljednje uporište u vrijeme opsada; tvrđava 2. uporište čvrsto opasano bedemima 3. pom. sustav oklopne zaštite vitalnih brodskih dijelova… … Hrvatski jezični portal
Битва при Нашице — Народно освободительная война Югославии … Википедия
bastìōn — m 〈G bastióna〉 1. {{001f}}istaknut dio bedema u obliku peterokuta; kula tvrđave, grudobran 2. {{001f}}pren. retor. snažan oslonac, pouzdano uporište za obranu ili unapređivanje nečega [∼ mira; ∼ nacionalne tradicije; ∼ znanstvene misli] ✧… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
báza — báz|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}osnova, temelj b. {{001f}}ono što služi kao početak, što je početak na kojem se dalje izgrađuje, podiže ili nastavlja (o predmetima i pojmovima); uporište, podloga, podnožje [na ∼i prijedloga; na ∼i istraživanja; na… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fùndīran — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je utemeljen, osnovan, kojemu je udaren temelj, kojemu su položene osnove (o zgradama, poduzećima itd.) 2. {{001f}}pren. koji ima oslonca u činjenicama ili uporište u dokazima, za koji ima argumenata; dokumentiran,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
klȅcati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}u hodu gubiti uporište u koljenu ili koljenima 2. {{001f}}pren. bojati se i sl. (kao da se kleca, predodžba klecanja) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
