ôn

ôn {{c=0}}({{/c}}òna ž{{c=0}},{{/c}} òno sr{{c=0}}){{/c}} zam. 〈G A njȅga, supl. ga, D L njȅmu/mu (A ž samostalno) gl. biti + zam. (3. l. jd/mn gl. biti) [on ju je vidio], L njȅmu, I njîm〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(lična 3. l. jd) {{c=0}}a. {{001f}}označava određenu osobu (ili predmet) izvan komunikacijske situacije između (govornika i sugovornika) tj. onoga tko nije prisutan b. {{001f}}umjesto vlastitog imena (ne smatra se prikladnim u građanskom ophođenju) 1. {{001f}}{{/c}}(u raznim kontekstima) {{c=0}}bez određenog značenja kao riječ koja se odnosi na prethodno rečeno ili naglašava iskaz, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}ja{{/ref}}

{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}... i on (u dijaloškoj situaciji uz izraze kao kvragu, nek ide kvragu i sl. na riječi sugovornika) {{c=0}}ne znači »on i još tko drugi«, nego on kao takav, u ukupnosti spomenutih ili poznatih nepoželjnih svojstava koja zaslužuju blag prijekor ili su takva da je najbolje o njima ne voditi brigu {{/c}}[A: Vidio sam (uvijek zabrinutog i zaposlenog) M-a B: Kvragu i on.]