ònō

ònō sr zam. (3. l. jd) {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}(osobna){{c=0}},{{/c}} {{c=1}}v. {{ref}}on{{/ref}}, {{ref}}ona{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}b. {{001f}}{{/c}}(pokazna){{c=0}},{{/c}} {{c=1}}v. {{ref}}onaj{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}a. {{001f}}bez značenja i nevezano mjestom u rečenici odnosi se na prethodno rečeno što se potvrđuje {{/c}}[∼ što jest jest; ∼ nije da nije] {{c=0}}b. {{001f}}na početku rečenice povezuje prethodno rečeno s onim što će se reći {{/c}}[∼ što bi se reklo] {{c=0}}3. {{001f}}(u nejasnim prisjećanjima na što, kad se očekuje da će sugovornik potvrditi) {{/c}}[ti ∼ (ako se ne varam) ne voliš slađu kavu]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}kad ∼ {{c=0}}(veza za iskazivanje čega oprečnog očekivanju u prethodnom iskazu) {{/c}}[mislio sam sve u redu, kad ∼ ništa]{{c=0}}; {{/c}}(ako se dogodi, ako se pronađe) ∼ najgore {{c=0}}formula kojom se izbjegava da se spomene smrt ili to da je pronađena smrtonosna bolest (ob. rak); {{/c}}∼ što se stavi (doda, umetne itd.) refer. {{c=0}}opća formula za opisivanje ili identificiranje predmeta kojemu onaj koji govori ne zna naziv, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}što{{/ref}}{{/c}}