ògōrčen

ògōrčen
ògōrčen (∅, na što, na koga) prid. odr. -ī〉 {{c=0}}koji je pun gorčine prema onome što je izaziva (nepravda i sl.) {{/c}}[∼a borba; ∼i protest; ∼i neprijatelj]

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • ogorčen — ògōrčen (Ø, na što, na koga) prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je pun gorčine prema onome što je izaziva (nepravda i sl.) [ogorčena borba; ogorčeni protest; ogorčeni neprijatelj] ETIMOLOGIJA vidi ogorak …   Hrvatski jezični portal

  • ogórčiti — im dov. (ọ̄ ọ̑) spraviti v jezo, razburjenje, ker je bilo kršeno etično, moralno načelo: krivično ravnanje ga je ogorčilo; ta ukrep jih je ogorčil ogórčiti se knjiž. postati jezen, razburjen, ker je bilo kršeno etično, moralno načelo: zakaj si… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • ògōrčiti — (koga, se) svrš. 〈prez. ògōrčīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ògōrčen〉 1. {{001f}}(koga) ispuniti gorčinom 2. {{001f}}(se) postati ogorčen …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ogorčiti — ògōrčiti (se) svrš. <prez. ògōrčīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ògōrčen> DEFINICIJA 1. (koga) ispuniti gorčinom 2. (se) postati ogorčen ETIMOLOGIJA vidi ogorak …   Hrvatski jezični portal

  • kívan — (∅, na koga) prid. 〈odr. kîvnī〉 koji je gnjevan, vrlo ljut, raspaljen, ostrvljen, ogorčen, neraspoložen …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ogorčénje — sr stanje onoga koji je ogorčen [izraziti ∼]; ogorčenost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zȁtrovān — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji ima otrova, koji sadrži otrov 2. {{001f}}pren. koji je žučan; zagrižen, zadrt, ogorčen …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zmìja — zmìj|a ž 〈G mn zmíjā〉 1. {{001f}}zool. gmaz bez nogu koji se kreće puzeći, često otrovnih zuba 2. {{001f}}a. {{001f}}pren. zla, opaka, podmukla osoba; guja b. {{001f}}nešto dugo, usko, vijugavo (traka, povorka niz automobila i sl.) 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ògōrčeno — pril. na ogorčen način, gorko, oporo, jetko, oštro …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šȁka — šȁk|a ž 〈D L šȁci, G mn šȃkā〉 1. {{001f}}anat. dio ruke od zglavka do vrha prstiju [prijetiti ∼om; udarac ∼om; stisnuti ∼u] 2. {{001f}}količina koja može stati u stisnutu šaku [na ∼e (nečega)] 3. {{001f}}mali broj ljudi, {{c=1}}usp.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”