Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
bezglav — bèzglav prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. ekspr. koji je bez glave, kojemu je glava odrezana [bezglava zmija] 2. pren. a. koji je kao bez glave, koji ne zna što čini; obezglavljen, bandoglav b. koji je ostao bez vođe, čelnika i sl. [bezglava… … Hrvatski jezični portal
bezglavost — bèzglavōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. rij. nemanje glave, usp. acefalija 2. svojstvo ili postupak onoga koji je bezglav (ob. u zn. 2); smušenost, izbezumljenost, dezorijentiranost, bezglavlje ETIMOLOGIJA vidi bezglav … Hrvatski jezični portal
bezglavac — bèzglavac m <G āvca, N mn āvci> DEFINICIJA onaj koji je bezglav; izbezumljena, zbunjena, dezorijentirana osoba ETIMOLOGIJA vidi bezglav … Hrvatski jezični portal
bèzglavōst — ž 1. {{001f}}rij. nemanje glave; acefalija 2. {{001f}}svojstvo ili postupak onoga koji je bezglav (ob. u zn. 2); smušenost, izbezumljenost, dezorijentiranost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bezglavo — bèzglavo pril. DEFINICIJA kao bez glave; besciljno, smušeno, suludo, sumanuto, pometeno, smeteno ETIMOLOGIJA vidi bezglav … Hrvatski jezični portal
bezglavlje — bèzglavlje sr DEFINICIJA v. bezglavost (2) ETIMOLOGIJA vidi bezglav … Hrvatski jezični portal
bezglavčev — bèzglavčev prid. DEFINICIJA koji pripada bezglavcu ETIMOLOGIJA vidi bezglav … Hrvatski jezični portal
