ìsposnīk

ìsposnīk
ìsposnīk m {{c=0}}({{/c}}ìsposnica ž{{c=0}}){{/c}} 〈N mn -īci〉 {{c=0}}1. {{001f}}onaj koji iz vjerskih pobuda živi na usamljenu mjestu bez dodira sa svijetom; pustinjak 2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}onaj koji se svega odriče; asket(a){{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • isposnik — ìsposnīk m <N mn īci> DEFINICIJA 1. onaj koji iz vjerskih pobuda živi na usamljenu mjestu bez dodira sa svijetom; pustinjak 2. razg. onaj koji se svega odriče; asket (a) ETIMOLOGIJA vidi ispostiti …   Hrvatski jezični portal

  • rèmeta — m i ž 〈N mn e〉 arh. 1. {{001f}}knjiš. pustinjak, isposnik, eremit 2. {{001f}}reg. zvonar ✧ {{001f}}lat. ← grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • svètitelj — m (svetitèljica ž) pov. u srednjovjekovnom idealu istočne kršćanske Crkve isposnik ili kaluđer koji gaji ideal prosvjete i širenja znanja [∼ Sava] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • àskēt — m 〈G askéta〉 onaj koji živi strogim životom u vježbanju u vrlinama, obuzdavanju požuda i u težnji za moralnim usavršavanjem; isposnik, pustinjak …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ìsposnički — pril. kao isposnik, na način isposnika …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • svetitelj — svètitelj m DEFINICIJA u srednjovjekovnom idealu istočne kršćanske Crkve isposnik ili kaluđer koji gaji ideal prosvjete i širenja znanja [svetitelj Sava] ETIMOLOGIJA vidi svet …   Hrvatski jezični portal

  • remeta — rèmeta m <N mn e> DEFINICIJA arh. 1. knjiš. pustinjak, isposnik, eremit 2. reg. zvonar ONOMASTIKA pr. (etnici i prema službi zvonara): Rèmeta (Petrinja, Đakovo, Senj), Rèmetić (Hvar, Križevci, Dubrovnik, Pula), Rèmetin (Kaštela, sred.… …   Hrvatski jezični portal

  • asket — àskēt m <G askéta> DEFINICIJA onaj koji živi strogim životom u vježbanju u vrlinama, obuzdavanju požuda i u težnji za moralnim usavršavanjem; isposnik, pustinjak ETIMOLOGIJA vidi askeza …   Hrvatski jezični portal

  • podvižnik — pòdvižnīk m <V īče, N mn ici> DEFINICIJA rel. pravosl. onaj koji nastoji i ustrajava na duhovnom uzdizanju postom, molitvom, očišćenjem i kajanjem ETIMOLOGIJA rus. podvížnik: isposnik …   Hrvatski jezični portal

  • cenobit — cenòbīt m <G cenobítā> DEFINICIJA kršć. 1. kat. isposnik koji u ranom kršćanstvu živi u cenobiju 2. pravosl., v. kenobit ETIMOLOGIJA vidi cenobij …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”