- zàjašiti
- zàjašiti (što, koga) svrš. 〈prez. zàjašīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàjašen〉, {{c=1}}v. {{ref}}zajahati{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}(taj (te) je) dobro zajašio{{c=0}}; {{/c}}dobro (su ovi) zajašili pejor. {{c=0}}uspostavio je čvrstu vlast i samovolju, zasjeli su čvrsto na vlast (s predviđanjem da se tko neće lako odreći moći, utjecaja, privilegija, vlasti itd.){{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.