zvȅckati

zvȅckati (∅, čime) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}proizvoditi visok i lagan isprekidan zvuk {{/c}}[∼ dukatima; ∼ posuđem; ∼ tanjurima; ∼ praporcima] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}praviti se važan s čime (predodžba tresenja) {{/c}}[∼ odlikovanjem; ∼ zaslugama; ∼ diplomama]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}mahati

⃞ {{001f}}{{/c}}∼ oružjem {{c=0}}pokazivati ratoborne namjere, prijetiti ratom{{/c}}