Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zbijen — zbìjen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. kojemu su dijelovi ili čestice izravno jedan do drugog; gust, sabijen, nabijen, opr. rahao, rastresit 2. pren. sažet, koncizan ETIMOLOGIJA vidi zbiti … Hrvatski jezični portal
bȁsētan — prid. 〈odr. tnī〉 nizak, onizak, niže građe, niži rastom prema širini, čvrstini, robustnosti ili gojaznosti; nizak i nabijen, zbijen, opr. tankovit, vitak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gȗst — prid. 〈odr. ī, komp. g‹šćī〉 1. {{001f}}koji ima mnogo čestica u tekućem ili žitkom stanju (o tekućini, plinu, tvari) [∼a juha; ∼a otopina; ∼a boja], opr. rijedak 2. {{001f}}kojemu su nabijeni sastavni dijelovi, koji se odlikuje gustoćom [∼i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍncīzan — prid. 〈odr. znī〉 koji je sažet; jezgrovit, zbijen, kratak ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòmpaktan — kòmpakt|an prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji je čvrsto povezan [∼na stijena]; zbijen, gust, sažet 2. {{001f}}koji je potpun [∼no izlaganje]; zaokružen, cjelovit, jedinstven ∆ {{001f}}∼ni disk inform. optički medij s laserski zapisanim podacima u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȁpidāran — prid. 〈odr. rnī〉 koji se sastoji od minimuma riječi [∼ stil; ∼ natpis]; koncizan, sažet, zbijen, jezgrovit ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
monòlitan — monòlit|an prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji je svojstven monolitu, koji ima osobine monolita 2. {{001f}}pren. koji jedinstveno misli i djeluje; zbijen, čvrst [∼na partijska organizacija] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ràsplīnūt — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se širenjem počeo gubiti ili se izgubio 2. {{001f}}pren. koji je izgubljen u pojedinostima, u izlaganju, nekonkretan u tvrdnjama i činjenicama [∼o predavanje], opr. sažet, koherentan, usmjeren, gust, zbijen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȁžēt — prid. 〈odr. ī〉 koji je ukratko iskazan; zbijen, jezgrovit [∼i stil; ∼a definicija; ∼ izraz] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zbı̏ti — (što, se) svrš. 〈prez. zbı̏jēm (se), pril. pr. zbîvši (se), imp. zbîj (se), prid. trp. zbìjen〉 1. {{001f}}(što) upotrebom snage ili težine oruđa sabiti, učiniti tvrđim, gušćim; nabiti 2. {{001f}}(što, se) smjestiti (na nevelik ili premali… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
