- zavjerènīk
- zavjerènīk m {{c=0}}({{/c}}zavjerènica ž{{c=0}}){{/c}} 〈G zavjereníka, N mn zavjereníci〉 {{c=0}}onaj koji sudjeluje u zavjeri, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}urotnik{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zavjerenik — zavjerènīk m <G zavjereníka, N mn zavjereníci> DEFINICIJA v. urotnik ETIMOLOGIJA vidi zavjera … Hrvatski jezični portal
zavjerènica — ž 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}zavjerenik{{/ref}} 2. {{001f}}ona koja se zavjerila da će što učiniti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zavjerènīčki — pril. kao zavjerenik, na način zavjerenika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùrotnīk — m 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji sudjeluje u uroti; zavjerenik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konjurant — konjùrant (konjurȁnt) m <G mn nātā> DEFINICIJA rij. 1. onaj koji se urotio protiv koga ili čega, koji je sudionik urote; zavjerenik 2. onaj koji prakticira magiju i uroke ETIMOLOGIJA vidi konjuracija … Hrvatski jezični portal
zavjerenički — zavjerènīčki pril. DEFINICIJA kao zavjerenik, na način zavjerenika ETIMOLOGIJA vidi zavjera … Hrvatski jezični portal
zavjerenica — zavjerènica ž DEFINICIJA 1. ona koja sudjeluje u zavjeri, usp. zavjerenik 2. ona koja se zavjerila da će što učiniti ETIMOLOGIJA vidi zavjera … Hrvatski jezični portal
urotnik — ùrotnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji sudjeluje u uroti; zavjerenik ETIMOLOGIJA vidi urota … Hrvatski jezični portal