zapovjedništvo — zapovjedníštvo sr <G mn zapovjèdnīštāvā/ ā> DEFINICIJA vojn. 1. pravo zapovijedanja; komandiranje 2. dio hijerarhije koji izdaje zapovijedi, ob. u vojnim postrojbama [zapovjedništvo divizije; zapovjedništvo ratne mornarice]; stožer, komanda … Hrvatski jezični portal
popùnidbenī — popùnidben|ī prid. odr. koji se odnosi na popunjavanje (na popunidbu) ∆ {{001f}}∼o zapovjedništvo pov. vojn. (u domobranstvu) zapovjedništvo koje se bavi popunjavanjem jedinica ljudima … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stȍžēr — m 1. {{001f}}a. {{001f}}drveni stup oko kojeg se slaže stog (sijena, slame i sl.); stožina b. {{001f}}stup na gumnu oko kojeg se pri vršidbi tjeraju konji 2. {{001f}}pren. ono na što se što oslanja, od čega polazi; temelj, osnova 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stožer — stȍžēr m DEFINICIJA 1. a. drveni stup oko kojeg se slaže stog (sijena, slame i sl.); stožina b. stup na gumnu oko kojeg se pri vršidbi tjeraju konji 2. pren. ono na što se što oslanja, od čega polazi; temelj, osnova 3. krajnja točka Zemljine osi; … Hrvatski jezični portal
Law enforcement in Croatia — Police Policija Emblem of Policija Agency overview Formed … Wikipedia
etimòloškī — prid. koji se odnosi na etimologiju i etimologe [∼ problem] ∆ {{001f}}∼ (korijenski, morfonološki, tvorbeni) pravopis lingv. gram. način pisanja riječi pri kojem se uzimaju u obzir osnova i korijen iz kojih je riječ nastala, npr. ne bilježe se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍrijēnskī — prid. koji se odnosi na korijen ∆ {{001f}}∼ pravopis 1. {{001f}}jedan od naziva za način pisanja koji ne bilježi glasovne promjene suglasnika unutar riječi [sgoda: zgoda; zapovjedničtvo: zapovjedništvo]; tvorbeni, morfonološki, etimološki,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòmānda — kòmānd|a ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}vojn. a. {{001f}}zapovijed, naredba [dati ∼u], {{c=1}}usp. {{ref}}zapovijetka{{/ref}} b. {{001f}}pravo zapovijedanja [preuzeo je ∼u]; nadležnost 2. {{001f}}(ob. mn) skup uređaja koji služe za vođenje, upravljanje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȁvopīs — m skup pravila za ispravno bilježenje riječi nekog jezika korištenjem odgovarajućeg sustava znakova; ortografija ∆ {{001f}}korijenski ∼ način pisanja koji ne bilježi glasovne promjene unutar riječi [poDhodnik: pothodnik; srDce: srce;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ı̏stī — ı̏st|ī prid. 1. {{001f}}koji nije drugi, upravo taj, istovjetan sa samim sobom 2. {{001f}}koji nije drugačiji [∼i otac; ∼a majka; jedan te ∼i, taj ∼i isti (pojačano)]; jednak, vrlo sličan 3. {{001f}}admin. (u ulozi pokazne zam. taj u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika