Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zajaziti — zajáziti svrš. <prez. zàjāzīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàjāžen> DEFINICIJA 1. (što) nasipom, gatom, reguliranjem, uređenjem korita vode tekućice usmjeriti dio vodene mase, izgraditi jaz, odvesti u jaz 2. (koga) pren. učiniti umjerenijim… … Hrvatski jezični portal
nezajažljiv — nezajàžljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. rij. koji se ne može zajaziti 2. pejor. koji je neograničen u zahtjevima; neumjeren, nezasitan, pohlepan ETIMOLOGIJA ne + v. zajaziti, zajažljiv … Hrvatski jezični portal
zajaziv — zajàziv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može zajaziti ETIMOLOGIJA vidi zajaziti … Hrvatski jezični portal
zajazivati — zajazívati (što, koga) nesvrš. <prez. zajàzujēm, pril. sad. zajàzujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. zajaziti ETIMOLOGIJA vidi zajaziti … Hrvatski jezični portal
zajažljiv — zajàžljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može zajaziti (2), opr. nezajažljiv ETIMOLOGIJA vidi zajaziti … Hrvatski jezični portal
nezajàžljiv — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}rij. koji se ne može zajaziti 2. {{001f}}pejor. koji je neograničen u zahtjevima; pohlepan, neumjeren, nezasitan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zajazívati — (što, koga) nesvrš. 〈prez. zajàzujēm, pril. sad. zajàzujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}zajaziti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zajàžljiv — (zajàziv) prid. 〈odr. ī〉 koji se može zajaziti (2), opr. nezajažljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zajažljivost — zajàžljivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je zajažljiv ili svojstvo onoga što je zajažljivo ETIMOLOGIJA vidi zajaziti … Hrvatski jezični portal
