Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
vikač — vìkāč m <G vikáča> DEFINICIJA 1. pejor. a. onaj koji viče, koji vikom dosađuje; bukač b. onaj koji bučno ističe svoju privrženost idejama itd. 2. pov. objavljivač vijesti uz bubanj; pozivar, telal ETIMOLOGIJA vidi vikati … Hrvatski jezični portal
bùkāč — m 〈G bukáča〉 onaj koji podiže buku zato što se buni; bundžija, vikač … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glasnogovòrnīk — m 〈G glasnogovorníka, N mn glasnogovorníci〉 1. {{001f}}onaj koji je u ime neke institucije ovlašten davati službene izjave ili održavati odnose s javnošću na posebnim konferencijama za novinstvo, {{c=1}}usp. {{ref}}izvjestitelj{{/ref}} 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȁrmadžija — m 〈N mn e〉 reg. onaj koji diže buku oko čega, koji se uvijek buni, pretjerano hvali, ističe zasluge i poglede, busa se u prsa; bukač, vikač, galamdžija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vìkāčki — pril. kao vikač, na način vikača … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bukač — bùkāč m <G bukáča> DEFINICIJA onaj koji podiže buku zato što se buni; bundžija, vikač ETIMOLOGIJA vidi buka … Hrvatski jezični portal
vikačica — vikàčica ž DEFINICIJA v. vikač ETIMOLOGIJA vidi vikati … Hrvatski jezični portal
vikački — vìkāčki pril. DEFINICIJA kao vikač, na način vikača ETIMOLOGIJA vidi vikati … Hrvatski jezični portal
glasnogovornik — glasnogovòrnīk m <G glasnogovorníka, N mn glasnogovorníci> DEFINICIJA 1. onaj koji je u ime neke institucije ovlašten davati službene izjave ili održavati odnose s javnošću na posebnim konferencijama za novinstvo, usp. saborski izvjestitelj … Hrvatski jezični portal
haberdar — habèrdār m <G haberdára> DEFINICIJA reg. 1. v. habernik 2. top, puška, zvono ili koje drugo sredstvo kojim se daje znak za neki početak (uzbuna, svatovi, bitka i dr.) 3. pren. vikač, bukač, agitator ETIMOLOGIJA vidi haber … Hrvatski jezični portal
