dovr̀šitelj — m onaj koji je priveo što kraju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izvr̀šitelj — m (izvršitèljica ž) onaj koji izvršuje, provodi neku odluku (prema onome koji je donosi); izvršilac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovr̀šitelj — m (ovršitèljica ž), {{c=1}}v. {{ref}}ovrhovoditelj{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prekr̀šitelj — m (prekršitèljica ž) onaj koji je izvršio prekršaj, koji je što prekršio (propis, odredbu i sl.); prekršilac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skr̀šitelj — m (skršitèljica ž) onaj koji je što skršio, uništio … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
usavr̀šitelj — m (usavršitèljica ž) onaj koji se usavršava, onaj koji što usavršava … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skršitelj — skr̀šitelj m DEFINICIJA onaj koji je što skršio, uništio ETIMOLOGIJA vidi skrhati … Hrvatski jezični portal
ovršitelj — ovr̀šitelj m DEFINICIJA v. ovrhovoditelj ETIMOLOGIJA vidi ovršiti … Hrvatski jezični portal
prekršitelj — prekr̀šitelj m DEFINICIJA onaj koji je izvršio prekršaj, koji je što prekršio (propis, odredbu i sl.); prekršilac ETIMOLOGIJA vidi prekršiti … Hrvatski jezični portal
vršitelj — vr̀šitelj m DEFINICIJA onaj koji obavlja, vrši kakvu dužnost; vršilac SINTAGMA vršitelj dužnosti 1. onaj koji obavlja poslove vezane za neki položaj 2. onaj koji zamjenjuje odsutnoga na takvu položaju ETIMOLOGIJA vidi vršiti … Hrvatski jezični portal