- brȃčnīk
- brȃčnīk m 〈N mn brȃčnīci〉 rij. {{c=0}}bračni drug (za oba spola); supružnik, jedan od supružnika{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
bračnik — brȃčnīk m <N mn brȃčnīci> DEFINICIJA rij. bračni drug (za oba spola); supružnik, jedan od supružnika ETIMOLOGIJA vidi brak … Hrvatski jezični portal