- vȍdotōk
- vȍdotōk m 〈N mn -ōci〉 hidr. {{c=0}}1. {{001f}}korito rijeke tekućice 2. {{001f}}tok vode, vodeni tok{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
vȍdotōk
Look at other dictionaries:
dotok — dòtok m <N mn oci> DEFINICIJA ono što teče ravnomjerno i predviđeno 1. kao tekućina [dotok vode] 2. pren. priliv, priljev [dotok novca; dotok sredstava] ETIMOLOGIJA vidi dotočiti … Hrvatski jezični portal
dòtok — m 〈N mn oci〉 ono što teče ravnomjerno i predviđeno a. {{001f}}kao tekućina [∼ vode] b. {{001f}}pren. priliv, priljev [∼ novca; ∼ sredstava] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dotòk — óka m (ȍ ọ) glagolnik od dotekati ali doteči: pospešiti dotok krvi; dotok bencina; dotok in odtok vode / zagotoviti reden dotok finančnih sredstev; dotok študentov na pravno fakulteto; dotok mladih ljudi v mesto … Slovar slovenskega knjižnega jezika
plín — a m (ȋ) 1. snov, ki nima svoje prostornine in oblike: plin se razteza, segreva; razredčiti, stisniti, utekočiniti plin; lahek, redek plin; plin brez barve, okusa, vonja; za plin neprepusten; plini, tekočine in trdne snovi // navadno s prilastkom … Slovar slovenskega knjižnega jezika
podvézati — (što) svrš. 〈prez. pòdvēžēm, pril. pr. āvši, imp. podvéži, prid. trp. pòdvēzān〉 stegnuti podvezom ⃞ {{001f}}∼ ranu povezom prekinuti dotok krvi u ranjeni ud … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
reotom — rȅotōm m DEFINICIJA tehn. naprava kojom se prekida dotok struje ETIMOLOGIJA reo + tom … Hrvatski jezični portal
podvezati — podvézati (što) svrš. <prez. pòdvēžēm, pril. pr. āvši, imp. podvéži, prid. trp. pòdvēzān> DEFINICIJA stegnuti podvezom FRAZEOLOGIJA podvezati ranu povezom prekinuti dotok krvi u ranjeni ud ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Pòdvez (Međimurje),… … Hrvatski jezični portal
devízen — zna o prid. (ȋ) nanašajoč se na devize: devizni dotok, priliv, promet; devizni režim, sistem; devizna bilanca; devizna politika; krepiti sistem deviznega samofinanciranja / devizni prekršek ♦ fin. devizni dinar računska valuta, v kateri je… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dotóčen — čna o prid. (ọ̑) ki se uporablja za dotok: dotočni žleb; dotočna cev … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ígeln — a o [gǝl] prid. (ȋ) nanašajoč se na iglo: igelna konica, ost / igelno uho ♦ strojn. igelni oljnik oljnik, pri katerem se uravnava dotok olja z iglo … Slovar slovenskega knjižnega jezika
