- utèmeljenōst
- utèmeljenōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 {{c=0}}svojstvo onoga što je utemeljeno {{/c}}[ukazati na ∼ tvrdnje]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
utèmeljenōst
Look at other dictionaries:
utemeljenost — utèmeljenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je utemeljeno [ukazati na utemeljenost tvrdnje] ETIMOLOGIJA vidi utemeljiti … Hrvatski jezični portal
utemeljênost — i ž (é) lastnost, značilnost utemeljenega: idejna utemeljenost političnega gibanja; utemeljenost pritožbe, stroge sodbe / utemeljenost suma … Slovar slovenskega knjižnega jezika
legitímnōst — ž svojstvo onoga što je legitimno, utemeljenost na zakonu ili uvjerenju o valjanosti i opravdanosti čega … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȁsnovānōst — ž svojstvo onoga što je zasnovano; utemeljenost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
legitimnost — legitímnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je legitimno, utemeljenost na zakonu ili uvjerenju o valjanosti i opravdanosti čega ETIMOLOGIJA vidi legalan … Hrvatski jezični portal
zasnovanost — zȁsnovānōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je zasnovano; utemeljenost ETIMOLOGIJA vidi zasnovati … Hrvatski jezični portal
historicitet — historicìtēt m <G historicitéta> DEFINICIJA povijesna autentičnost, utemeljenost priče, činjenice i sl. u stvarnim prošlim zbivanjima [historicitet ovog teksta je dvojben]; historičnost ETIMOLOGIJA vidi historija … Hrvatski jezični portal
kavzálen — lna o prid. (ȃ) nanašajoč se na vzrok, vzročen: kavzalna utemeljenost / kavzalni odnosi ◊ jur. kavzalna zveza zveza med pravnim dejstvom in njegovo posledico; med. kavzalna terapija kavzálno prisl.: kavzalno pogojen zgodovinski proces … Slovar slovenskega knjižnega jezika
láhek — tudi lahák hka o tudi ó prid., lážji (á ȃ á) 1. ki ima razmeroma majhno težo: lahek kamen; lahek kovček, tovor; vzdigni otroka, saj je lahek; olje je lažje od vode; lahek kot pena, pero / lahek pomladanski plašč; lahke zavese; ta obleka je lahka … Slovar slovenskega knjižnega jezika
mandáten — tna o prid. (ȃ) nanašajoč se na mandat: mandatna doba voljenih funkcionarjev / bivše kolonije izročiti v mandatno upravo ◊ jur. mandatni postopek civilni postopek, v katerem se izda odločba, ne da bi se preiskovala utemeljenost zahteve in… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
