ustoličiti — ustòličiti (koga) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ustòličen, gl. im. ustoličénje> DEFINICIJA 1. postaviti na prijestolje ili na visoko crkveno dostojanstvo (u antici, srednjem vijeku u ceremoniji zasjedanja na prijestolje ili… … Hrvatski jezični portal
ustolíčiti — im dov. (ȋ ȋ) 1. podeliti, priznati visoko cerkveno službo ali vladarsko oblast s simbolično postavitvijo na prestol: ustoličiti nadškofa, vladarja; slovesno ustoličiti ♦ zgod. ustoličiti koroškega vojvodo // ekspr. uradno postaviti, uvesti na… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ustoličivati — ustoličívati (koga) nesvrš. <prez. ustolìčujēm, pril. sad. ustolìčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ustoličiti ETIMOLOGIJA vidi ustoličiti … Hrvatski jezični portal
instalírati — (što) dv. 〈prez. instàlīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}postaviti/postavljati, uvesti/uvoditi uređaj 2. {{001f}}pren. ustoličiti, uvesti/uvoditi u dužnost 3. {{001f}}inform. postaviti neki program na tvrdi disk ili … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
patentírati — dv. 〈prez. patèntīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) izum, pronalazak ili racionalizaciju nekog procesa itd. (za)štititi zakonski i imati pravo proizvodnje 2. {{001f}}(koga) žarg. iron. proizvesti/proizvoditi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ustoličívati — (koga) nesvrš. 〈prez. ustolìčujēm, pril. sad. ustolìčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ustoličiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
patentirati — patentírati dv. <prez. patèntīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što) (za)štititi zakonski i imati pravo proizvodnje izuma, pronalaska ili racionalizacije nekog procesa 2. (koga) žarg. iron.… … Hrvatski jezični portal
instalirati — instalírati (što) dv. <prez. instàlīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. postaviti/postavljati, uvesti/uvoditi uređaj 2. pren. ustoličiti, uvesti/uvoditi u dužnost 3. inform. postaviti neki program na tvrdi… … Hrvatski jezični portal
intronizírati — am dov. in nedov. (ȋ) knjiž. podeliti, priznati visoko cerkveno službo ali vladarsko oblast s simbolično postavitvijo na prestol; ustoličiti, umestiti: slovesno intronizirati … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ustolíčenje — a s (ȋ) glagolnik od ustoličiti: ustoličenje novega vladarja / obred ustoličenja koroških vojvod na Gosposvetskem polju / slovesno ustoličenje predsednika v Ameriki / ustoličenje režima … Slovar slovenskega knjižnega jezika