Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
brzopisac — brzopísac m <G sca, N mn sci> DEFINICIJA 1. onaj koji je vješt u brzom pisanju; stenograf 2. žarg. onaj koji brzo piše tekstove, onaj koji može brzo napisati tekst; lakopisac ETIMOLOGIJA vidi brzopis … Hrvatski jezični portal
nòtār — m 〈G notára〉 pov. osoba ovlaštena da sastavlja javne isprave, ovjerava potpise, prijepise i druge dokumente; javni bilježnik, pisar, brzopisac, notaroš ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
notar — nòtār m <G notára> DEFINICIJA pov. osoba ovlaštena da sastavlja javne isprave, ovjerava potpise, prijepise i druge dokumente; brzopisac, notaroš, pisar, javni bilježnik ETIMOLOGIJA njem. Notar ← lat. notarius ≃ notare: bilježiti … Hrvatski jezični portal
