- unìštiv
- unìštiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se može uništiti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
uništiv — unìštiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može uništiti ETIMOLOGIJA vidi uništiti … Hrvatski jezični portal
unìštivōst — ž svojstvo onoga što je uništivo ili osobina onoga koji je uništiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neuništiv — neunìštiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se ne može uništiti [neuništiv čovjek; neuništiv karakter] 2. koji je vrlo trajan, kao neuništiv [neuništiv automobil; neuništive cipele] ETIMOLOGIJA ne + v. uništiti, uništiv … Hrvatski jezični portal
uništivost — unìštivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je uništivo ili osobina onoga koji je uništiv ETIMOLOGIJA vidi uništiti … Hrvatski jezični portal