udomiti — udòmiti (se) svrš. <prez. ùdomīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ùdomljen, gl. im. udomljénje> DEFINICIJA 1. (koga) dati komu dom, naći mu dom 2. (se) steći dom, osigurati se za dalji život ETIMOLOGIJA u + v. dom … Hrvatski jezični portal
udómiti se — im se dov. (ọ̄ ọ̑) dobiti, narediti si dom, bivališče: za vse življenje se je udomil na podeželju; udomila se je v podstrešni sobici ∙ ekspr. budizem se je tu udomil že pred stoletji se je razširil, uveljavil // sprejeti kako bivališče za svoj… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
udomiv — udòmiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može, da udomiti ETIMOLOGIJA vidi udomiti … Hrvatski jezični portal
udomljivati — udomljívati (koga, se) nesvrš. <prez. udòmljujēm, pril. sad. udòmljujūći, gl. im. udomljívānje> DEFINICIJA v. udomiti ETIMOLOGIJA vidi udomiti … Hrvatski jezični portal
smjȅstiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. smjȅšten〉 1. {{001f}}(koga, što, se) a. {{001f}}postaviti na odgovarajuće mjesto b. {{001f}}pren. naći mjesto u društvu i sl.; zbrinuti (se), udomiti (se), ući u stan/kuću;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
udomljívati — (koga, se) nesvrš. 〈prez. udòmljujēm (se), pril. sad. udòmljujūći (se), gl. im. udomljívānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}udomiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
udòmiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se može, da udomiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
smjestiti — smjȅstiti svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. smjȅšten> DEFINICIJA 1. (koga, što, se) a. postaviti na odgovarajuće mjesto b. pren. naći mjesto u društvu i sl.; zbrinuti (se), udomiti (se), ući u stan/kuću; zaposliti (se) 2. (komu)… … Hrvatski jezični portal
udomitelj — udòmitelj m DEFINICIJA onaj koji drugoga udomljuje, onaj koji drugome pruža dom ETIMOLOGIJA vidi udomiti … Hrvatski jezični portal
udomiteljica — udomitèljica ž DEFINICIJA v. udomitelj ETIMOLOGIJA vidi udomiti … Hrvatski jezični portal