teodicéja

teodicéja
teodicéja ž rel. {{c=0}}1. {{001f}}učenje koje ograđuje Boga od postojećeg zla na svijetu; Bog je uzročnik svega što je lijepo i dobro, a postojanje zla ne dovodi u sumnju dobrotu Božju; pojam u filozofiju uveo Leibniz (1710) 2. {{001f}}u proširenom smislu, znanje o Bogu do kojeg se dolazi isključivo ljudskim razumom; naravna teologija
{{/c}}✧ {{001f}}fr. grč.

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • teodiceja — teodicéja ž DEFINICIJA rel. 1. učenje koje ograđuje Boga od postojećeg zla na svijetu; Bog je uzročnik svega što je lijepo i dobro, a postojanje zla ne dovodi u sumnju dobrotu Božju; pojam u filozofiju uveo Leibniz (1710) 2. u proširenom smislu,… …   Hrvatski jezični portal

  • teodicéja — e ž (ẹ̑) filoz. opravičevanje božje pravičnosti glede na dopuščanje, obstajanje zla: reševati vprašanje teodiceje; teodiceje raznih filozofov …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • teologija — teològija ž DEFINICIJA 1. pov. kod starih Grka sve pjesme i priče o bogovima 2. rel. ukupnost učenja o Bogu i vjeri; bogoslovlje 3. meton. škola u kojoj se uči teologija SINTAGMA apofatička teologija teologija koja uči da je svaki govor… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”