- svèćenički
- svèćenički pril. {{c=0}}kao svećenik, na način svećenika{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
svèćenički
Look at other dictionaries:
svećenički — svèćeničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na svećenike [svećenički poziv] ETIMOLOGIJA vidi svećenik … Hrvatski jezični portal
svèćeničkī — prid. koji se odnosi na svećenike [∼ poziv] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svećenički — svèćenički pril. DEFINICIJA kao svećenik, na način svećenika ETIMOLOGIJA vidi svećenik … Hrvatski jezični portal
druídi — m mn 〈N drùīd, G druída〉 pov. svećenički stalež u Kelta u Galiji, Britaniji i Irskoj, prinosili žrtve (često i ljudske), a nisu znali za hramove i likove bogova ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hijèrātskī — hijèrātsk|ī prid. a. {{001f}}pov. koji se odnosi na svećenike i svetost; svećenički, posvećeni (ob. nekih starih religija, posebno egipatske) [∼e manire], opr. profan b. {{001f}}koji je stiliziran; ukočen [∼i stil o likovnom izražavanju i sl.] ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mađarólac — m 〈G lca, V lče, N mn lci, G mađàrōlācā〉 pov. pol. u tekstovima A. Starčevića, onaj koji služi Mađarima i Nijemcima, njihov sluga (prema svećenicima isusovcima iz Tirola koji su poslani u Hrvatsku za vrijeme Bachova apsolutizma u 19. st. da… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sakràment — (sakramȅnt) m 〈G mn nātā〉 kat. božanska ustanova (ukupno 7), vidljiv i učinkovit znak koji je ustanovio Krist, označuje i proizvodi posvećenje te daje milost Božju (krštenje, potvrda, euharistija, ispovijed, bolesničko pomazanje, svećenički red … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
đȁkon — m kršć. 1. {{001f}}pov. u ranokršćansko doba pomoćnik biskupa 2. {{001f}}a. {{001f}}u Katoličkoj crkvi, treći svećenički red b. {{001f}}u Pravoslavnoj crkvi, najniži stupanj svećeničkog reda c. {{001f}}u Evangeličkoj crkvi, službenik pri crkvenoj … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šàmān — m 〈G šamána〉 1. {{001f}}a. {{001f}}najniži svećenički red u nekih naroda (Tatari, Mongoli) b. {{001f}}vrač koji u stanjima nalik na trans priziva duhove; čarobnjak, mag 2. {{001f}}pren. pejor. onaj koji ostvaruje moć nad drugima iznoseći nejasne … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šaman — šàmān m <G šamána> DEFINICIJA 1. a. najniži svećenički red u nekih naroda (Tatari, Mongoli) b. vrač koji u stanjima nalik na trans priziva duhove; čarobnjak, mag 2. pren. pejor. onaj koji ostvaruje moć nad drugima iznoseći nejasne,… … Hrvatski jezični portal
