- stvòritelj
- stvòritelj m {{c=0}}1. {{001f}}onaj koji je što stvorio 2. {{001f}}{{/c}}(Stvoritelj) rel. {{c=0}}onaj koji je stvorio svijet, tvorac svijeta i svih bića; Bog{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
stvòritelj
Look at other dictionaries:
stvoritelj — stvòritelj m DEFINICIJA 1. onaj koji je što stvorio 2. (Stvoritelj) rel. onaj koji je stvorio svijet, tvorac svijeta i svih bića; Bog ETIMOLOGIJA vidi stvor … Hrvatski jezični portal
Bôg — (bôg) m 〈V Bȍže, N mn bògovi/bȍzi jez. knjiž.〉 1. {{001f}}rel. a. {{001f}}stvoritelj ukupnog materijalnog i duhovnog svijeta b. {{001f}}gospodar prirode ili dijela prirode i dijela duhovnog svijeta (Perun, Mars) 2. {{001f}}pren. razg. moćna… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Màmōn — m 〈G Mamóna〉 1. {{001f}}rel. bibl. zli bog ili odbjegli anđeo, stvoritelj materijalnog svijeta, princip zla; Sotona (za razliku od dobrog boga u dualističkim učenjima) 2. {{001f}}mit. u semitskoj mitologiji, personifikacija bogatstva, pohlepe ✧… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
demìjurg — m 〈N mn rzi〉 1. {{001f}}mit. Bog stvoritelj u starih Grka 2. {{001f}}a. {{001f}}fil. graditelj svijeta (prema Platonu), duša svijeta (prema Porfiriju) b. {{001f}}majstor, stvaralac, umjetnik i kreativna osoba; demijurg 3. {{001f}}a. {{001f}}pov.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rèlīgija — ž sustav vjerovanja u kojem je središnje mjesto nadnaravno biće, duh ili svemoćna sila, u monoteističkim religijama Bog, u mnogobožačkim više raznih božanstava ili nadnaravnih sila; u većini religija Bog, odnosno bogovi, ujedno je i stvoritelj… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stvòriteljski — pril. kao stvoritelj, na način stvoritelja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tvórac — m 〈G rca, V tvôrče, N mn rci, G tvôrācā〉 1. {{001f}}(Tvorac) Bog kao stvoritelj svijeta 2. {{001f}}stvaralac (umjetničkog djela itd.); kreator … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Àlāh — m 〈G Aláha〉 isl. jedini Bog, stvoritelj svijeta, vječan, nevidljiv, sveprisutan, svemoguć i sveznajuć; vlada svijetom kojem se objavljuje preko svojih meleka (anđela) i svojih poslanika (proroka) Adema (Adama), Nuhe (Noe), Ibrahima (Abrahama),… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Bog — Bȏg (bȏg) m <V Bȍže, N mn bògovi/bȍzi jez. knjiž.> DEFINICIJA 1. rel. a. stvoritelj ukupnog materijalnog i duhovnog svijeta b. gospodar prirode ili dijela prirode i dijela duhovnog svijeta (Perun, Mars) 2. pren. razg. moćna osoba, sila,… … Hrvatski jezični portal
Šiva — Šȋva m DEFINICIJA rel. glavno hinduističko božanstvo, s Brahmom i Višnuom spojeno u Trojstvo (Trimurti), stvoritelj i razaratelj svijeta ETIMOLOGIJA skr.: blag, dobar … Hrvatski jezični portal
