- bjelòlik
- bjelòlik prid. 〈odr. -ī〉 ekspr. jez. knjiž. {{c=0}}koji ima nježnu bijelu put lica, bjeloputan{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
bjelòlik
Look at other dictionaries:
bjelolik — bjelòlik prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. jez. knjiž. koji ima nježnu bijelu put lica, bjeloputan ETIMOLOGIJA v. bijel + v. lik … Hrvatski jezični portal
bjelolikost — bjelòlikōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je bjelolik ETIMOLOGIJA vidi bjelolik … Hrvatski jezični portal
