Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
robustan — ròbustan prid. <odr. snī> DEFINICIJA 1. koji je mišićave i masivne građe; snažan, čvrst (o osobi) 2. koji je grube i izdržljive građe; otporan [Volkswagen je uvijek proizvodio robusne automobile] ETIMOLOGIJA lat. robustus: dosl. hrastov,… … Hrvatski jezični portal
robusnost — ròbusnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je robustan ili svojstvo onoga što je robusno ETIMOLOGIJA vidi robustan … Hrvatski jezični portal
mȁsīvan — mȁsīv|an prid. 〈odr. vnī〉 1. {{001f}}koji se sastoji ili koji sadržava značajnu masu; golem, velik 2. {{001f}}koji je velik ili nametljiv po opsegu, veličini ili intenzitetu; čvrst, jak, robustan [∼an ormar; ∼na škrinja] ⃞ {{001f}}∼ne građe… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȁzbacān — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je smješten, raspoređen na mnogo prostora bez zbijenosti i bez povezanosti dijelova u cjelinu 2. {{001f}}razg. koji je vrlo snažno razvijen, širokih ramena, širok, robustan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ròbusnōst — ž osobina onoga koji je robustan ili svojstvo onoga što je robusno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sìtan — sìt|an prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji se sastoji od malih dijelova ili čestica [∼an šećer; ∼an snijeg]; izmrvljen, samljeven, stučen, opr. krupan 2. {{001f}}koji je po građi tijela ispod prosječnog, nježan, opr. krupan, robustan 3. {{001f}}koji … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vı̏tak — prid. 〈odr. tkī, komp. vìtkijī〉 koji je gibak i lagan, koji je naglašene tankovitosti i relativno male širine u odnosu na visinu; vit, opr. zdepast, robustan, težak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sitan — sìtan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA 1. koji se sastoji od malih dijelova ili čestica; izmrvljen, samljeven ili stučen, opr. krupan [sitan šećer; sitan snijeg] 2. koji je po građi tijela ispod prosječnog, nježan, opr. krupan, robustan 3. koji… … Hrvatski jezični portal
robusno — ròbusno pril. DEFINICIJA na snažan način, sa snagom; snažno, silno ETIMOLOGIJA vidi robustan … Hrvatski jezični portal
razbacan — rȁzbacān prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji je smješten, raspoređen na mnogo prostora bez zbijenosti i bez povezanosti dijelova u cjelinu 2. razg. koji je vrlo snažno razvijen, širokih ramena, širok, robustan ETIMOLOGIJA vidi razbacati … Hrvatski jezični portal
