- rêpnī
- rêpnī prid. {{c=0}}koji se odnosi na rep {{/c}}[∼ kralješak]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
rêpnī
Look at other dictionaries:
repni — rȇpnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na rep [repni kralješak] ETIMOLOGIJA vidi rep … Hrvatski jezični portal
repni — rȅpnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na repu [repni korijen] ETIMOLOGIJA vidi repa … Hrvatski jezični portal
Ainu music — refers to the musical traditions of the Ainu people of northern Japan.Genres include the oldest, yukar (mimicry), which is a form of epic poetry, and upopo, in which the second contrapuntal voice had to imitate the musical formula in the first… … Wikipedia
tr̀tica — ž anat. 1. {{001f}}zadnji dio tijela peradi i ptica, koji čine zakržljali repni pršljenovi, iz kojega raste perje 2. {{001f}}donji dio čovjekove kralješnice (uropygius, coccyx) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kaudalan — kȁudālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA 1. koji pripada repu; repni [kaudalni kralježak] 2. anat. koji je okrenut prema dolje, iskrivljen prema dolje ETIMOLOGIJA lat. cauda: rep … Hrvatski jezični portal
ureus — urèus m DEFINICIJA pov. umj. kobra, egipatska sveta zmija, utisnuta je na čelu figura božanstava i faraona, odnosno na dijademu ili kruni kao simbol vrhovne vlasti ETIMOLOGIJA grč. ouraȋos: repni … Hrvatski jezični portal
trtica — tr̀tica ž DEFINICIJA anat. 1. zadnji dio tijela peradi i ptica, koji čine zakržljali repni pršljenovi, iz kojega raste perje 2. donji dio čovjekove kralješnice (uropygius, coccyx) ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Tr̀tica (160, Otočac, Bukovica, Knin,… … Hrvatski jezični portal
olúpek — pka m (ȗ) s sadeža, gomolja odstranjena lupina, navadno v kosih: bananini, krompirjevi, repni olupki / sušiti jabolka kar v olupkih neolupljena … Slovar slovenskega knjižnega jezika
répen — pna o prid. (ẹ̑) nanašajoč se na repo: repno listje, perje; repno seme / repni olupki / repno polje ♦ bot. repna ogrščica repi sorodna rastlina z rumenimi cveti, ki se goji zaradi oljnatega semena, Brassica rapa var. silvestris … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ščítek — tka m (ȋ) 1. trd, navzven upognjen del pokrivala, ki ščiti čelo, oči: prišiti ščitek na čepico; plastičen, usnjen ščitek / kapa s ščitkom // temu podobna priprava, ki ščiti oči pred premočno svetlobo: pred očmi je držal zelen ščitek 2. nav.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
