Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
poslušnik — pòslūšnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA 1. pejor. onaj koji je poslušan, koji sluša bez pogovora 2. crkv. onaj koji se u crkvenom redu zavjetovao na posluh ETIMOLOGIJA vidi posluh … Hrvatski jezični portal
kumordìnār — m 〈G kumordinára〉 1. {{001f}}reg. zast. sluga u kući, sluga koji obavlja poslove u stanu gospodara poslodavca, šef niže posluge, sobar 2. {{001f}}razg. pejor. onaj koji ponizno i ulizički čini usluge i služi moćnijima i višima u hijerarhiji;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mandàrīn — m 〈G mandarína〉 1. {{001f}}pov. najviši civilni ili vojni državni dostojanstvenik i činovnik za vrijeme carstva u Kini; kvan 2. {{001f}}pren. pejor. poslušnik vlasti ili slične hijerarhije u osobi višeg činovnika, službenika, funkcionara ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòkōrnīk — m (pòkōrnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}onaj koji vrši vjersku dužnost pokore 2. {{001f}}onaj koji je prema nekome pokoran, poslušnik, onaj koji izvršava bez pogovora volju onoga tko je u organizaciji ljudskog društva jači ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòslūšnički — pril. kao poslušnik, na način poslušnika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòsīlnī — m 〈G ōga〉 1. {{001f}}pov. vojnik dodijeljen oficiru (ob. vojska Kraljevine Jugoslavije) kao svakodnevna pomoć u kućnim poslovima 2. {{001f}}pren. pejor. onaj koji ima položaj sluge, koji se ponaša kao sluga; slugan, poslušnik ✧ {{001f}}rus … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
žvȁle — žvȁl|e ž mn 〈N žvȁla, G mn žvȃlā〉 1. {{001f}}metalni dio uzde koji se stavlja konju u usta iznad jezika 2. {{001f}}pat. oboljenje sluzokože u kutovima usana ⃞ {{001f}}razvaliti ∼e galamiti, razvikati se; uzeti ∼e na zub pokušati se nositi s… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
adlatus — adlátus m DEFINICIJA 1. pov. pomoćnik, savjetnik, pobočnik, pouzdanik [civilni adlatus] 2. pren. pejor. onaj koji podržava stavove nekog moćnijeg; poslušnik, slugan ETIMOLOGIJA ad + lat. latus: bok … Hrvatski jezični portal
mandarin — mandàrīn m <G mandarína> DEFINICIJA 1. pov. najviši civilni ili vojni državni dostojanstvenik i činovnik u carskoj Kini; kvan 2. pren. pejor. poslušnik vlasti ili slične hijerarhije u osobi višeg činovnika, službenika, funkcionara ili… … Hrvatski jezični portal
kumordinar — kumordìnār m <G kumordinára> DEFINICIJA 1. reg. zast. sluga u kući, sluga koji obavlja poslove u stanu gospodara poslodavca, šef niže posluge, sobar 2. razg. pejor. onaj koji ponizno i ulizički čini usluge i služi moćnijima i višima u… … Hrvatski jezični portal
