- pȕnomoćnīk
- pȕnomoćnīk m {{c=0}}({{/c}}pȕnomoćnica ž{{c=0}}){{/c}} 〈V -īče, N mn -īci〉 {{c=0}}onaj koji uživa čiju punomoć, kojemu je dana punomoć, koji je ovlašten zastupati koga{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.