Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
pripust — prípust m DEFINICIJA 1. puštanje ženke mužjaku radi oplođivanja (ob. o kravi ili kobili); pripuštanje 2. arh., v. dopuštenje, odobrenje (ob. za upis, za ispit) ETIMOLOGIJA vidi pripustiti … Hrvatski jezični portal
pripúst — a m (ȗ) glagolnik od pripustiti: pripust k izpitu / pripust svinje k merjascu … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dopuštenje — dopušténje sr DEFINICIJA čin kojim se što dopušta; odobrenje, dozvola, pripust FRAZEOLOGIJA s dopuštenjem formula u razgovoru kao najava nekih smjelijih, manje pristojnih ili nešto grubljih riječi ETIMOLOGIJA vidi dopustiti … Hrvatski jezični portal
šliaukas — ךliaũkas (vok. Schlauch) sm. (2) Jrb, Erž dviračio padangos ar sviedinio kamera: Matyt, pradūriau šliaũką, oro pripūst neina Snt … Dictionary of the Lithuanian Language
pripústen — tna o prid. (ȗ) nanašajoč se na pripust: pripustno potrdilo za vstop ♦ vet. pripustni list potrdilo o opravljenem pripustu; pripustna knjiga knjiga s podatki o pripustih … Slovar slovenskega knjižnega jezika
