- príključnī
- príključnī prid. {{c=0}}koji priključuje, koji služi za priključivanje, koji je na priključak, koji se priključuje {{/c}}[∼ aparat; ∼ vod; ∼ kanal]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
priključni — príključnī prid. DEFINICIJA koji priključuje, koji služi za priključivanje, koji je na priključak, koji se priključuje [priključni aparat; priključni vod; priključni kanal] ETIMOLOGIJA vidi priključiti … Hrvatski jezični portal
prikljúčen — čna o prid. (ȗ) nanašajoč se na priključitev: priključna naprava / priključno mesto / priključni kabel; priključna cesta cesta, ki povezuje drugo cesto z glavno cesto; priključna vrvica kabel, s katerim se električni aparat, stroj poveže z… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
adnektivan — ȁdnektīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji ima svojstva adneksa, koji dopunjuje SINTAGMA adnektivni odnos gram. priključni odnos relativno samostalnih, nezavisnih dijelova ili članova sintaktične cjeline ETIMOLOGIJA vidi adneks … Hrvatski jezični portal
natìč — íča m (ȉ í) tanjši kol, okrog katerega se ovija visoki fižol: prisekati natič / fižolov natič ◊ elektr. na priključni vrvici montirani del konektorja … Slovar slovenskega knjižnega jezika
rúbež — a m (ȗ) popis dolžnikovih premičnin, s prodajo katerih se poplača njegov dolg: opraviti rubež; predlagati, preprečiti rubež // odvzem tako popisanih premičnin: odložiti rubež; rubež osebnih dohodkov, živine / izterjati z rubežem ♦ jur.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika