- prìvržen
- prìvržen (komu, čemu) prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji je odan komu, koji uvijek ostaje vjeran {{/c}}[∼ pas; ∼ ideji]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
prìvržen
Look at other dictionaries:
privržen — prìvržen (komu, čemu) prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je odan komu, koji uvijek ostaje vjeran [privržen pas; privržen ideji] ETIMOLOGIJA pri + prasl. *vьrzati: vezati (rus. verzát ), lit. veržti … Hrvatski jezični portal
privréči — vŕžem dov., privŕzi privŕzite in privrzíte; privŕgel privŕgla (ẹ ȓ) dati kaj k določeni količini, vsoti: privreči stotak k plačilu; za doto ji je privrgel še kravo privŕžen a o 1. deležnik od privreči: privržen denar 2. v povedni rabi, z… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
vézati — (što, se) dv. 〈prez. vêžēm (se), pril. sad. véžūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}spojiti/spajati dva kraja (užeta i sl.) uzlom ili omčom b. {{001f}}obaviti/obavijati (uže i sl.) oko čega i pričvrstiti; svezati 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
privrženik — privržènīk m <G privrženíka, V īče, N mn privrženíci> DEFINICIJA onaj koji je privržen (komu, čemu) ETIMOLOGIJA vidi privržen … Hrvatski jezični portal
privrženo — prìvrženo pril. DEFINICIJA na privržen način; odano, vjerno, predano ETIMOLOGIJA vidi privržen … Hrvatski jezični portal
privrženost — prìvrženōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. osobina onoga koji je privržen 2. psih. ponašanje organizma koji je u odnosu udruživanja ili ovisnosti prema drugom objektu ETIMOLOGIJA vidi privržen … Hrvatski jezični portal
vezati — vézati (što, se) dv. <prez. vȇžēm, pril. sad. véžūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. a. spojiti/spajati dva kraja (užeta i sl.) uzlom ili omčom b. obaviti/obavijati (uže i sl.) oko čega i pričvrstiti 2. stegnuti/stezati nekome… … Hrvatski jezični portal
bìgotan — prid. 〈odr. tnī〉 pejor. koji je zadrt, koji je fanatično privržen vlastitoj društvenoj grupi, naciji, vjeri, rasi ili politici, nesnošljiv prema onima od kojih se razlikuje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
domàćin — m 1. {{001f}}a. {{001f}}etnol. glava obitelji, onaj koji upravlja domom b. {{001f}}onaj koji je privržen domu, koji dobro vodi dom 2. {{001f}}onaj koji se po dužnosti brine za neku zgradu, prostorije i sl.; domar 3. {{001f}}etnol. onaj koji je i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glasnogovòrnīk — m 〈G glasnogovorníka, N mn glasnogovorníci〉 1. {{001f}}onaj koji je u ime neke institucije ovlašten davati službene izjave ili održavati odnose s javnošću na posebnim konferencijama za novinstvo, {{c=1}}usp. {{ref}}izvjestitelj{{/ref}} 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
