prȍturječnōst

prȍturječnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 {{c=0}}svojstvo onoga što je proturječno, stanje onoga koji proturječi, koji u isti mah tvrdi i odriče, kad jedan sud ujedno negira; proturječje {{/c}}[biti u ∼i s kim/s čim]