- pripetávati
- pripetávati (∅, što, se) nesvrš. 〈prez. pripètāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što, što komu){{c=0}},{{/c}} {{c=1}}v. {{ref}}pripetati (1){{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(se, se s kim){{c=0}},{{/c}} {{c=1}}v. {{ref}}pripetati (2){{/ref}} {{/c}}{{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}izvoditi konačno nadmetanje u Sinjskoj alki, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}pripetavanje (2){{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.