- prerogàtīv
- prerogàtīv m 〈G prerogatíva〉 (ob. mn) pravn. {{c=0}}posebno pravo ili ovlaštenje nekog državnog organa ili osobe na visokom položaju {{/c}}[dati ∼e; uživati ∼e]✧ {{001f}}njem. ← lat.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
prerogàtīv
Look at other dictionaries:
prerogativ — prerogàtīv m <G prerogatíva> (ob. mn) DEFINICIJA pravn. posebno pravo ili ovlaštenje nekog državnog organa ili osobe na visokom položaju [dati prerogative; uživati prerogative] ETIMOLOGIJA njem. Prärogativ ← lat. praerogativus: prvoovlašten … Hrvatski jezični portal
prerogativ — s ( et, prerogativ) förmånsrätt, företrädesrätt … Clue 9 Svensk Ordbok
prerogatív — a m (ȋ) knjiž., redko posebna pravica, ugodnost: doseči več prerogativov … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prerogativă — PREROGATÍVĂ, prerogative, s.f. Împuternicire, privilegiu acordat în exclusivitate şefului unui stat sau unui demnitar. – Din fr. prérogative, lat. praerogativa. Trimis de oprocopiuc, 12.04.2004. Sursa: DEX 98 PREROGATÍVĂ s. privilegiu, (înv.)… … Dicționar Român
prerogatíva — e ž (ȋ) 1. knjiž., redko posebna pravica, ugodnost: ne dovoliti gospodarskih in političnih prerogativ središča; to je prerogativa abonentov 2. jur. izključna, posebna pravica, ki jo ima kdo glede na svoj položaj, funkcijo: vladarske prerogative; … Slovar slovenskega knjižnega jezika
