Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
prednjačiti — prednjáčiti nesvrš. <prez. prèdnjāčīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA 1. (Ø) ići naprijed, ispred drugih; predvoditi 2. (u čemu) osobito se isticati u čemu, biti prvi ili među prvima [prednjačiti u učenju] ETIMOLOGIJA vidi pred … Hrvatski jezični portal
prednjáčiti — im nedov. (á ȃ) knjiž. 1. biti prvi, pred drugimi glede na kako lastnost, značilnost: prednjačiti po kvaliteti izdelkov; naše mesto prednjači po številu znamenitosti / z lepim zgledom prednjačiti vsem drugim ∙ publ. med žrtvami prometnih nesreč… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
